Prilagodba prometne infrastrukture i prometnih usluga

Opis

Klimatske promjene značajno utječu i na prometni sektor, a među njima su promjene temperature, sve veći broj ekstremnih vremenskih događaja i porast razine mora. Porast temperature i sve dulja razdoblja velikih vrućina mogu prouzročiti izvijanje tračnica, oštećenja pločnika i kolnika i toplinske nelagode za putnike u vozilima. Ekstremni vremenski uvjeti uslijed kojih nastaju poplave ili klizišta mogu dovesti do kraćih i duljih prekida usluga. U obalnim područjima, porast razine mora i s tim povezani olujni uspori mogu ugroziti luke i drugu prometnu infrastrukturu i usluge smještene u područjima sklonim poplavama. S druge strane, promet je jedan od glavnih uzroka emisije stakleničkih plinova, koji u značajnoj mjeri pridonose klimatskim promjenama. Da bi se do 2050. godine postigao cilj EU-a o klimatskoj neutralnosti, emisije u prometu morat će se drastično smanjiti, i to za 90% u odnosu na razinu iz 1990. godine. Stoga je u prometnom sektoru potrebno poticati sinergiju između aktivnosti prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena. 

Mjere se mogu provoditi na različitim prostornim razinama. Na urbanoj se razini prilagodba može integrirati u planiranje lokalne mobilnosti i prometa. Prilike za prilagodbu nalaze se u Planovima održive urbane mobilnosti (SUMP) koje je EK uvela kao alate za dugoročnu viziju, osmišljene na način da udovolje potrebama za mobilnošću građana i poduzeća u gradovima s ciljem bolje kvalitete života. SUMP su usvojeni u nekoliko hrvatskih i talijanskih (Osservatorio PUMS) gradova u kojima se uvode mjere za povećanje održive mobilnosti te koje mogu pridonijeti ublažavanju pritiska na prometni sektor i smanjenju njegove ranjivosti. Međutim, u lipnju 2020. godine EU je objavila tematsku studiju iz koje je razvidno da nije ostvaren zadovoljavajući napredak u smjeru održive urbane mobilnosti. Studija predlaže nekoliko mjera, od kojih je jedna postojanje SUMP-a kao glavnog preduvjeta za prijavu za financiranje projekata iz fondova EU-a.

Analiza budućih klimatskih varijabilnosti i rizika također se može uključiti u studije o utjecaju na okoliš i strateške procjene utjecaja na okoliš pojedinih projekata i planova koji se odnose na promet, kako bi se izbjegla izgradnja cesta, željeznica i druge infrastrukture u područjima ranjivima na rizike povezane s klimatskim promjenama (primjerice, poplave, olujni uspori, a osobito porast razine mora).

Prilagodba se odnosi i na prometnu infrastrukturu (ceste i željezničke pruge) i na radove i usluge (usmjeravanje, krizni planovi, informacijski sustavi u stvarnom vremenu, itd.). Što se tiče infrastrukture, prilagodba uključuje radnje usmjerene na njezino održavanje, upravljanje, jačanje i zaštitu od štete uzrokovane klimatskim promjenama. Uključuje reviziju i unapređenje odavno ustaljenih praksi, ali i novih praksi i tehnoloških inovacija (primjerice, nove materijale otporne na ekstremne temperature i zaštita od utjecaja klimatskih promjena podzemnih tunela izloženih poplavama). Također, trebalo bi razmotriti i premještanje infrastrukture, posebno u slučajevima isteka vijeka trajanja infrastrukture ili mogućnosti ozbiljnih oštećenja. Zelene mjere još su jedan primjer komplementarnih mjera koje mogu utjecati na smanjenje ranjivosti prometne infrastrukture na klimatske promjene, kao u slučaju održavanja ili obnove prirodnih poplavnih ravnica (Sanacija i revitalizacija rijeka), čime se dopušta kontrolirano plavljenje rijeke ili konsolidacija padina brežuljaka uz ceste i tračnice, i to kroz sadnju i održavanje stabala.

Osim infrastrukture, prilagodba se odnosi i na usluge i djelatnosti, osobito javni gradski prijevoz i željeznicu: prometni informacijski sustavi u stvarnom vremenu, sustavi ranog upozoravanja i planeri putovanja alati su koji pomažu u pripremljenosti prometnog sektora na ekstremne vremenske događaje. Vrijednost redundancije u načinima putovanja i multimodalnost prijevoza podržavaju učinkovitost ovih mjera. Aktivnosti usmjerene na smanjenje potražnje za novom prometnom infrastrukturom, a time i smanjenje njezine ranjivosti, također bi trebalo smatrati komplementarnim aktivnostima prilagodbe. Uključuju promjenu ruta putovanja, promjenu putničkih navika, usvajanje inicijativa za dijeljenje prijevoza, postavljanje mehanizama za zasjenjivanje duž pješačkih i biciklističkih ruta i povezanost sa zelenim površinama. Prema talijanskoj Nacionalnoj strategiji prilagodbe, učinci klimatskih promjena na prometni sektor nisu u cijelosti mapirani i procijenjeni. U Strategiji se također prepoznaje potreba za stjecanjem dodatnih znanja o infrastrukturi otpornoj na klimatske promjene. Predložene aktivnosti uključuju integraciju problematike klimatskih promjena u trenutne alate urbanog planiranja. Lokalni primjeri prilagodbe prometne infrastrukture nalaze se u Planu prilagodbe grada Ancone (Italija), izrađenom u okviru projekta LIFE ACT. Nadalje, Italija i Hrvatska surađuju na „unapređenju održivih energetskih zajednica kroz inicijativu „Mayors Adapt“ planiranjem strategija prilagodbe klimatskim promjenama“ (Life Sec Adapt). Utjecaj na infrastrukturu i gospodarstvo, uključujući moguću nepristupačnost ili poremećaje u prometnoj mreži, među glavnim su utjecajima klimatskih promjena na regiju Marche i Istarsku županiju uključene u projekt Life Sec Adapt.

Troškovi i koristi

Troškovi su promjenjivi i ovise o konkretnim osmišljenim i provedenim aktivnostima prilagodbe. Najveći troškovi odnose se na složene zahvate obnove starije infrastrukture ili njihovo preseljenje na sigurnija područja. Prilagodba djelatnosti i usluga može zahtijevati manje troškove, primjerice, za provedbu jednostavnijih mjera, kao što su informacijski sustavi u stvarnom vremenu ili urbana reorganizacija ruta. Među koristima su ukupno smanjenje ranjivosti transportnih sustava, smanjenje učestalosti kvarova, neučinkovitosti i prekida usluga, također u slučaju ekstremnih klimatskih događaja. Veća korist ostvaruje se kada planovi prijevoza uzmu u obzir prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje kroz aktivnosti usmjerene prema povećanju otpornosti prometne infrastrukture i usluga u sklopu inicijativa za prelazak na niskougljično gospodarstvo. Dugoročne strukturne promjene u organizaciji prijevoza i mobilnosti (npr. promjena ponašanja u prometu i potražnje za prijevozom) mogu predstavljati korak u tom smjeru. Prepoznavanje aktivnosti prilagodbe koje donose dodatne koristi u smislu ublažavanja klimatskih promjena može omogućiti povrat uloženih sredstava i potaknuti daljnja ulaganja.

Vrijeme provedbe i vijek trajanja

Uobičajeno vrijeme potrebno za provedbu mjera u području prometne infrastrukture je nekoliko godina (približno 2-5 godina). Tako dugo razdoblje može predstavljati prepreku za ovu vrstu intervencija, povrh financijskih troškova. Vijek trajanja infrastrukture proteže se na nekoliko desetljeća, ovisno o razini održavanja i uvjetima pojedine djelatnosti (npr. prometno opterećenje, prirodni uvjeti, itd.). Primjerice, vijek trajanja riva u lukama iznosi otprilike 50 godina. U praksi, to znači da se visina rive mora planirati najmanje u odnosu na klimatske uvjete i razinu mora koji se predviđaju za 2070. godinu. 

Međutim, provedba operativnih mjera odvija se brže i kod njih je moguće odmah reagirati na poremećaje uzrokovane ekstremnim događajima. Osiguravanje sustava ranog upozoravanja i informacijskih sustava kontinuirano je, ali zahtijeva stalno održavanje i nadogradnju.

Izvor dodatnih informacija

EEA, (2014.). Adaptation of transport to climate change in Europe. Challenges and options across transport modes and stakeholders.

Mehrotra, S., Zusman, E., Bajpai, J. N., Fedirko, L., Jacob, K., Replogle, M., Woundy, M., i Yoon, S. (2018.). Urban transportation. Iz Rosenzweig, C., W. Solecki, P. Romero-Lankao, S. Mehrotra, S. Dhakal, and S. Ali Ibrahim (eds.), Climate Change and Cities: Second Assessment Report of the Urban Climate Change Research Network. Cambridge University Press. New York. 491.–518.ISPRA, (2014.). Focus su le città e la sfida dei cambiamenti climatici. Stato dell’Ambiente.